Politička ekonomija upravljanja Zagrebom. Mogu li nositelji promjena u crony kapitalizmu opstati dulje od mandata

Dominacija izvršne vlasti i koncentracija moći u rukama vođe, insajderski dilovi između izabranih poduzetnika i političara na vlasti koji iz društva izvlače rente, te državne i lokalne administracije premrežene stranačkim, regionalnim, rodbinskim mrežama, kronično iscrpljene nepotizmom, patronažom i sitnom korupcijom.

Tako je sredinom devedesetih Nenad Zakošek[1] opisao hrvatsku političku ekonomiju. Je li uopće potrebno argumentirati da ova analiza jednako vrijedi danas, gotovo trideset godina kasnije?